Dr Tom Staford je stručnjak za strateška i regulatorna pitanja u oblasti zaštite životne sredine, sa više od tri decenije iskustva u zaštiti životne sredine, održivosti i izdavanju integrisanih dozvola. Uključen je u projekat IED Srbija od njegove prve faze kao međunarodni tehnički ekspert.
Dr Staford proveo je skoro 19 godina u Agenciji za zaštitu životne sredine (EPA) Irske, na pozicijama višeg menadžera odgovornog za izveštavanje o životnoj sredini na nacionalnom nivou, upravljanje podacima i primeni IED dozvola. U EPA je takođe rukovodio poslovima vršenja revizija životne sredine i implementirao sisteme upravljanja kvalitetom ISO 9000 u svim funkcijama izdavanja dozvola i njihovog sprovođenja. Više godina je radio kao inspektor i pisac dozvola za industriju (IPPC).
Godine 2014. prešao je u državnu vodovodnu kompaniju Irish Water na mesto rukovodioca za regulatorna pitanja u oblasti zaštite životne sredine, nadgledajući usklađenost za Irish Water u oko 1000 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i 900 postrojenja za prečišćavanje vode za piće. U novije vreme rukovodio je poslovima održivosti u Irish Water, nadgledajući strategije za smanjenje ugljenika, energetsku efikasnost i cirkularnu ekonomiju.
Njegovo međunarodno iskustvo započelo je 1996. godine na tvining projektu uspostavljanja EPA u Letoniji. Od tada učestvovao je u projektima u Bugarskoj, Severnoj Makedoniji, Gruziji, Azerbejdžanu, Etiopiji i, naravno, Srbiji. Njegov rad u Srbiji započeo je 2009. godine na projektu organizacije UNDP u saradnji sa Ministarstvom za IPPC dozvole. Kasnije je učestvovao u tvining projektu sa austrijskom EPA (UBA) pomažući Sektoru za kontrolu i nadzor, a zatim se 2015. godine pridružio projektu IED Srbija. U ovim projektima se fokusirao na razvoj politika u oblasti zaštite životne sredin, regulative, procesa izdavanja dozvola i izgradnje institucionalnih kapaciteta, primenjujući iskustvo i saznanja iz svoje karijere u Irskoj.
IED Srbija: Tome, možete li da se predstavite i podelite uvide iz svog velikog iskustva kao rukovodioca za regulatorna pitanja u oblasti zaštite životne sredine u Irskoj EPA? Koje ključne pouke i ekspertizu donosite u svoju trenutnu ulogu u Srbiji, radeći sa industrijom, lokalnim ekspertima i organima nadležnim za zaštitu životne sredine?
Dr Tom Staford: U oblasti regulative u zaštiti životne sredine radim od početka svoje profesionalne karijere. Moj prvi posao, kao deo stručne prakse tokom studija, uključivao je ispitivanje otpadnih voda u pivari, sa ciljem identifikacije ključnih izvora otpadnih tokova sa visokom vrednošću BPK.
Nakon diplomiranja, stekao sam doktorat fokusiran na kontaminaciju zemljišta hlorisanim rastvaračima i njihovu degradaciju bakterijama.
Nakon doktorata, pridružio sam se kompaniji koja se bavila tada vrlo novom oblašću implementacije sistema upravljanja životnom sredinom. To je bilo pre nego što je postojao standard ISO 14000, kada je britanski standard 7750 bio u fokusu. Ovo iskustvo je uticalo na moj pogled na upravljanje životnom sredinom i usvajanje sistematskog pristupa poboljšanjima.
Sa posla konsultanta, prešao sam u EPA ubrzo nakon njenog osnivanja 1994. godine, pridruživši se timu za izdavanje dozvola. U to vreme u Irskoj smo uspostavljali sistem za izdavanje integrisanih dozvola za kontrolu zagađivanja, novu vrstu dozvole koja je prethodila IPPC direktivi iz 1996. godine. Bio je to uzbudljiv period kada smo osmislili najbolji pristup ovom poslu – šta je razumno i šta bi, a šta pak ne bi funkcionisalo. Naučio sam mnogo iz tog procesa, lekcije koje su mi ostale do danas. Jedinstven pristup u EPA tada je bio kombinovanje uloga: pošto ste napisali dozvolu, vi ste takođe bili odgovorni i za njeno sprovođenje i nadzor. Ovo je pružilo značajan uvid u to koliko su pisane dozvole dobro funkcionisale u praksi.
Zatim sam osnovao tim za revizije životne sredine za detaljniji nadzor i inspekciju postrojenja sa IPPC dozvolama. Sa izdavanjem većeg broja IPPC dozvola, počeli smo da se specijalizujemo za kontrolu i inspekcijski nadzor. Kao deo ovog rada, primenio sam sisteme upravljanja kvalitetom u izdavanju dozvola i inspekciju da bih poboljšao doslednost i strogost. Kasnije smo doneli odluku da potpuno odvojimo uloge pisca dozvola i inspektora, kao i da formiramo novo odeljenje za inspekcijski nadzor IPPC dozvola, kojim sam i rukovodio nekoliko godina. Ovo je omogućilo veliko direktno iskustvo u rešavanju problema u IPPC postrojenjima i određivanju najboljih načina za poboljšanja u oblasti zaštite životne sredine, ponekad zahtevajući inspekcijske mere, uključujući krivično gonjenje. Ovo iskustvo je bilo od neprocenjive vrednosti za upravljanje i nadzor u IPPC postrojenjima.
Zatim sam prešao u novo odeljenje odgovorno za veći deo irskog izveštavanja o životnoj sredini za Evropsku komisiju i Evropsku agenciju za životnu sredinu. Tu sam uspostavio sisteme za upravljanje podacima za prikupljanje, analizu i izveštavanje o širokom spektru pitanja u oblasti životne sredine. Oko 2000. godine nastala je Okvirna direktiva o vodama (WFD) i bio sam dosta uključen u uspostavljanje sistema za upravljanje podacima za WFD u Irskoj, uključujući karakterizaciju i mapiranje pritisaka na vodna tela. Takođe sam učestvovao u grupi za izradu nacrta Evropske komisije za zahteve izveštavanja o WFD. Moje učešće u izveštavanju prema Direktivama o vodi za kupanje, komunalnim otpadnim vodama i vodi za piće u to vreme pružilo mi je duboko razumevanje pitanja vezanih za vodu.
Vlada je 2014. godine odlučila da osnuje novu nacionalnu vodovodnu kompaniju, Irish Water, preuzimajući odgovornost od opština za isporuku pijaće vode i usluge prečišćavanja otpadnih voda. Bio sam uključen u neke od poslova uspostavljanja kompanije Irish Water, posebno u delu za upravljanje podacima, pošto je EPA u to vreme bila verovatno najbolje opremljena organizacija u Irskoj za upravljanje podacima o vodama. Odlučio sam da pređem u Irish Water, preuzimajući mesto rukovodioca za regulatorna pitanja u oblasti zaštite životne sredine, kako bih uspostavio neophodne sisteme i kontrole za procenu i upravljanje usklađenošću naših postrojenja za prečišćavanje otpadnih i pijaćih voda i, kao i kvaliteta vode za piće koja se isporučuje građanima. Tu sam stekao novu tačku gledišta o regulisanju preduzeća – da se ona regulišu, a ne da budu regulatorna. Takođe sam stekao duboko razumevanje o upravljanju sredstvima i zahtevima koje infrastrukturni projekti moraju da ispune kako bi se unapredila i modernizovala postrojenja za preradu voda i otpadnih voda.
Zatim sam unutar Irish Water prešao na vođenje nove oblasti održivosti, koja je postajala sve važnija za organizaciju. Bio sam odgovoran za razvoj politika organizacije, ciljeva i okvira za ciljeve održivosti, uključujući smanjenje ugljenika i ciljeve energetske efikasnosti. U novije vreme, fokus je bio na razvoju sistema i generisanju informacija kako bi se ispunili zahtevi Direktive o izveštavanju o korporativnoj održivosti i propisa EU o taksonomiji za održive investicije.
IED Srbija: Angažovani ste kao ekspert na projektu „Zelena tranzicija – Implementacija Direktive o industrijskim emisijama u Srbiji 2021-2027“, sa fokusom na izradu nacrta integrisanih dozvola za odabrane industrijske operatere i prenošenje znanja srpskim inspektorima kroz teorijsku i praktičnu obuku. Možete li nam reći više o vašoj ulozi i uticaju ovih aktivnosti?
Dr Tom Staford: Svoju ulogu prvenstveno posmatram kao razmenu iskustava i lekcija naučenih tokom karijere kako bih savetovao ljude o tome šta funkcioniše, a šta smo otkrili da ne funkcioniše, u suštini crpeći koristi iz naših prošlih izazova. Fokus je prvenstveno na prenosu znanja.
Proveo sam mnogo godina u Srbiji radeći sa posvećenim ljudima u raznim organizacijama, uključujući Ministarstvo, Sektor za kontrolu i nadzor, Pokrajinski sekretarijat, opštine i Agenciju za zaštitu životne sredine Srbije. Smatram da su svi stručnjaci u svojim oblastima sa dubokim znanjem i strašću za svoj posao. Dakle, naša uloga je manje u diktiranju metoda, a više u pružanju smernica i pomoći.
Specifični projektni zadaci tokom godina uključivali su izradu pravilnika za sektor intenzivnog uzgoja, izradu dokumenata sa uputstvima i pružanje obuke za pisce dozvola i inspektore.
Trenutno se fokusiramo na obuku pisaca dozvola, posebno u kontekstu novog zakona o oblasti zaštite životne sredine koji omogućava prelaz sa IPPC dozvola na IED dozvole. Pokrivamo pun obim aktivnosti kojih nadležni organ odnosno pisac dozvola mora da bude svestan. Nalazimo se usred programa obuke koji se sastoji od tri dvodnevne radionice osmišljene da uspostave čvrstu osnovu za izdavanje IED dozvola.
Takođe, sa inspektorima sprovodimo obuke za kontrolu i nadzor ovih postrojenja. Posećujemo IED objekat, ispitujemo određene aspekte dozvole i sa inspektorima razgovaramo o pristupima ovim pitanjima. Takođe sarađujemo sa operaterima radi korisnih i konstruktivnih diskusija o napredovanju vezanom za identifikovane probleme. Ovo inspektorima pruža praktičan uvid u pristupe inspekciji i mogućnost da postavljaju pitanja i razmene iskustva.
IED Srbija: Jedna od ključnih projektnih aktivnosti je podrška Ministarstvu zaštite životne sredine u pripremi revidiranog nacrta Specifičnog plana implementacije (DSIP) za Direktivu o industrijskim emisijama (IED). Nedavno ste posetili nekoliko industrijskih operatera širom Srbije – da li možete da podelite svoje uvide i ključna zapažanja iz ovih poseta i celokupnog procesa?
Dr Tom Staford: Uglavnom smo veoma impresionirani postrojenjima koje smo posetili u Srbiji. Većina je uporedivih standarda sa odgovarajućim objektima u Evropi, a neki se svrstavaju među najbolje. Mnogi operateri suočavaju se sa istim izazovima kao i evropska postrojenja u ispunjavanju veoma strogih BAT zahteva, koji zahtevaju značajna ulaganja.
Usklađivanje sa Direktivom o industrijskim emisijama (IED) zahteva značajna ulaganja. Planiranje i sprovođenje investicionih projekata zahteva vreme, zbog čega je važno da postrojenja budu blagovremeno upoznata sa zahtevima, što donosi korist svim učesnicima u procesu.
Tokom jedne posete industrijskom postrojenju, uočili smo da će biti potrebna značajna ulaganja kako bi se ispunili IED zahtevi, posebno za velika postrojenja za sagorevanje. Međutim, ohrabrilo nas je što smo uvideli da je operater u velikoj meri fokusiran na smanjenje potrošnje energije i emisija ugljenika po toni proizvoda. Ova orijentacija predstavlja uvod u buduća ulaganja u proizvodnju energije i tehnologije za smanjenje emisija. Takav održivi pristup je u skladu sa principima nove IED, koja predviđa duboke transformacije u industriji. Krajnji cilj je proizvodnja sa veoma niskim ili nultim emisijama ugljenika – izazov sa kojim će se industrija tek suočiti u budućnosti.
Poruka je da, iako usklađivanje sa najboljim dostupnim tehnikama (BAT) zahteva značajna ulaganja, suština je u strateškom i održivom ulaganju u procese koji generišu niže emisije, umesto da se industrija oslanja isključivo na skupa tehnička rešenja za njihovo naknadno smanjenje.